Uhićenjem generala Gotovone, Hrvatska definitivno sjedi na optuženičkoj klupi Haaške sudnice. Moramo li se pomoriti s tom činjenicom? Hoćemo li mirno i tiho gledati da osuđuju naše junake? Smijemo li od Svevišnjega očekivati pomoć, bez da si sami pokušamo pomoći? Naši su stari govorili «pomozi si sam, pa će ti i Bog pomoći». Istinitost te narodne mudrosti najbolje je došla do izražaja prije 15 godina, kada su svi Veliki bili sigurni u to da će Jugoarmija srediti Hrvatsku za nekoliko dana. Prevarili su se, a to znači da nije važno u što vjeruju Veliki. Važno je u što mi vjerujemo, što mi želimo i što mi činimo. Ante Gotovina nije čekao da Hrvatskoj «netko» pomogne, nego se spremno stavio na raspolaganje svojoj napadnutoj domovini.
Veliki i moćni provode svoje planove sredstvima politike i novca. Ne uspiju li do svojih ciljeva mirnim putem, posežu za oružjem. Pri tome ne pitaju narod za mišljenje, iako upravo narod ispašta posljedice njihovih odluka. Tako je bilo oduvijek, tako je i danas, i to ne samo kod nas u Hrvatskoj.
Jedina sredstva koja Malima stoje na raspolaganju da iskažu nezadovoljstvo i neslaganje s odlukama Velikih su protesti, peticije, referendum. Pri tome veliku ulogu imaju vizuelni simboli s upečatljivom emocionalnom porukom. Sjetimo se plakata i naljepnica «Stop the War in Croatia». Sa malo riječi, sve reči! Probuditi uspavale, dirnuti u savijest svakoga pojedinca, promijeniti smjer događaja za koje vidimo da idu krivim putem i da će imati pogubne posljedice za generacije Hrvata.
Hrvati AMAC se odlučio reagirati i pokrećemo akciju «Yellow Ribbons» - Žute Vrpce. Što je to, o čemu se radi? Nastanak Žute vrpce pripisuje se vremenu građanskog rata u Americi. Njome su ljudi signalizirali očekivanje povratka vojnika kući. Pop pjesma iz 1973., "Tie a Yellow Ribbon Round the Old Oak Tree" (zaveži žutu vrpcu oko starog hrasta) i običaj kao takav, aktualizirani su 1981. kada su Amerikanci 444 dana čekali na povratak 52 njihova talca iz Irana. U mnogim američkim gradovima ljudi su vezali žute vrpce na pročelja kuća, ulazna vrata, na ograde, drveče i sl., čime su signalizirali solidarnost i nadu. Žute vrpce pojavile su se i u vrijeme rata u Golfskom zaljevu 1991. Tada su mnoge američke televizijske postaje iz dana u dan donosile snimke ulica, vrtova i parkova u kojima su se viorile žute vrpce, kao kljućni dokaz američkog domoljublja na domaćem frontu.
Što je dobro Amerikancima, ni nama ne može biti loše. U našem slučaju mogli bismo to i ovako forumulirati, «ako je patriotizam dozvoljen Amerikancima, mora biti dozvoljen i Hrvatima»!
Dragi Hrvati i Hrvatice, pokažite svoj hrvatski patriotizam! Zavežite Žutu vrpcu na svoj prozor, na ogradu balkona, na ulazna vrata, na drvo u vašem vrtu, na drveća u parkovima kroz koja prolazite, na rever odijela, na antenu auta ili unutrašnje ogledalo.... To su samo neke od ideja. Budite kreativni i dovitljivi, signalizirajte svoju vjeru u ispravnost poteza generala Gotovine, u njegov brzi povratak obitelji. Signalizirajmo supruzi Dunji i malome Anti junioru da smo s njima!
Za 50 rodjendan generala Gotovine, nas Milivoj Klarić je trčao etapni maraton od Vukovara do Pakostana, te je u Pakostane stigao u predvecerje 12. listopada, kada smo svecano slavili rodjendan. Nakon njegova dolaska, uslijedila je sv. Misa za generalovo zdravlje, a nakon sv. Mise zabavni program u kojem su nastupili, razni izvodjaći, Drazen Zecic, Mate Bulic, denis Kosta, Zoran Jelenkovic i drugi. U programu proslave su sudjelovala i Pakoska djeca te pakoske mazoretkinje, sto je sve vidljivo iz niza fotografija, od Vukovara do Pakostana. Opsirnije
Ante Gotovina
P.O. Box 13888
2501 EW The Hague
The Netherlands
Odvjetnički tim generala Gotovine cijenio bi otvaranje i privatnih arhiva. Primamo sve, dokumente, izjave, fotografije, snimke koje naši ljudi drže u kućnim arhivama. Posebno nas zanimaju dokazi o operaciji Oluja, dokad je trajala, o postupanju HV-a prema ratnim zarobljenicima, civilima...
Zainteresirani se mogu javiti na odvjetnički ured,
tel. 01/6130 256;
fax. 01/6130 258;
ZUTA VRPCA ZA ANTU GOTOVINU
Zuta vrpca simbol je zelje za povratkom i zelje za ujedinjenje s obitelji koja nam nedostaje kao i mi njoj. Zuta vrpca, u samom pocetku price bila je bijela i bila je izraz zelje obitelji da se otpusteni uznik vrati kuci. Vrpca je imala stajati na drvetu dok je povratnik na putu kuci, ne skine.
i.
Ante Gotovina jos do jucer bio je uznik vlastite odluke da se ne preda u ruke razbojnicima koji vladaju svijetom i na zalost, hrvatskom drzavom. Bio je slobodan u skrivanju, skrivajuci se od onih istih razbojnika kojima je svojom hrabroscu omogucio da vode drzavu za koju nisu dali nista osim vlastitog castohleplja.
Zuta vrpca postala je americki simbol prije samo cetvrt stoljeca kad je obitelj jednog od sluzbenika zaposjednutog americkog veleposlantstva u Teheranu, oko drveta vezala vrpcu sto ce je skinuti tek on sam, kad se jednom vrati kuci.
Tako je zuta vrpca vezana oko drveta postala simbolom odlucnosti obitelji da se ponovo nadje zajedno.
Vezimo dakle zute vrpce oko svakog drveta u blizini; vezimo ih kako bismo pokazali sto mislimo o hrvatskoj izdajnickoj politici, o njezinim sudionicima koji zasluzuju jedino prijezir.
Ostavimo vrpce vezane sve dok Hrvati ne shvate da se na izdaji ne gradi drzava.
Vezimo zute vrpce oko svakog drveta u blizini kako bismo pokazali da nam je stalo da se Ante Gotovina vrati kuci i svojoj obitelji.
I da se vratimo i mi njemu i ideji ciji je simbol. Generale, drzi se!!